Svima je poznat prizor špiljskog čovjeka koji drži toljagu u ruci i vuče ženu za sobom držeći je za kosu. Skloni smo vjerovati da je ženama danas “bolje”, odnosno da su stekle određen stupanj ravnopravnosti u odnosu na nekad.

Neki zagovornici neravnopravnosti navode kako je dominantnost muškarca u društvu prirodna pojava i da je oduvijek bilo tako. Novija znanstvena istraživanja dokazuju suprotno.

Prema antropološkim istraživanjima ravnopravnost žena i muškaraca bila je bitna odrednica ljudskog ponašanja u prapovijesti, vjerojatno do pojave poljoprivrede. To znači da većinu povijesti muškarci nisu bili dominantni. Zapravo je baš ta ravnopravnost donijela prednost u evoluciji ranih ljudskih društava. Prema istraživanju koje je vodio Mark Dyble sa sveučilišta University College London ravnopravnost spolova je ono što razlikuje ljude od životinja.

U društvima koja nisu patrijarhalna i muškarac i žena odlučuju s kim će živjeti ili dijeliti životni prostor, stvara se šira društvena mreža i češća suradnja s osobama koje nisu iz “plemena”. Ne samo da se tako lakše i brže šire informacije i ideje, nego je genetska raznolikost veća. Antropolozi smatraju i da su se prapovijesni očevi brinuli o djeci, što je stvorilo bolje uvjete za razvoj, a time za evoluciju općenito, što podrazumijeva i razvoj mozga.

Neravnopravnost spolova počela je razvojem poljoprivrede i organiziranih religija. Međutim, u nekim zemljoradničkim društvima ravnopravnost se održala. Ono što je činilo razliku jesu alati. Naime, usporedbom zemljoradničkih društava po pitanju ravnopravnosti i načina obrade zemlje, znanstvenici su uočili da se neravnopravnost pojavila u društvima koja su upotrebljavala plug, za koji je potrebna velika snaga.

Znanstvenici koji su proučavali današnje zajednice lovaca i sakupljača, npr. na Filipinima, otkrili su da u takvim zajednicama vlada monogamija, žene i muškarci su ravnopravni, a žene također idu u lov. Zanimljivo je da muškarci aktivno sudjeluju u odgoju i brizi za djecu. U mnogim lovačko-sakupljačkim zajednicama lov nije uvijek uspješan, dok je ubiranje plodova puno sigurniji i redovitiji izvor hrane, a time je uloga žena u održanju zajednice veća.

Način života današnjih lovačko-sakupljačkih zajednica ne odražava u potpunosti način života u prapovijesti, ali daje dosta realan uvid u način na koji su naši preci mogli doći do hrane i koja je bila uloga žena i muškaraca. Ta se istraživanja podudaraju s rezultatima arheoloških istraživanja te potvrđuju da dominacija jednog spola nije prirodna za ljudsku vrstu.

povijesti

Komentari

Pratite nas na FB!

Lajkujte Ženskicu!
X Zatvori